Kreativnost i masta: Drustvene mreze kao inspiracija?!

Dating > Kreativnost i masta: Drustvene mreze kao inspiracija?!

Click here: ※ Kreativnost i masta: Drustvene mreze kao inspiracija?! ※ ♥ Kreativnost i masta: Drustvene mreze kao inspiracija?!

Pozdrav pravoj raji, ugodan ponedjeljak, g p. U ovim igrama, zivot se dozivljava u svoj svojoj nepredvidljivosti, uzbudljivosti i prekomernosti, sve je u blizini sna, iluzija i privida. Dane Lukic Typology of Taste Summary This papers analyzes the Kant division of taste on pretty, beautifully and gloriously and its position today.

Hej èovjeèe da mi je vratiti vrijeme unazad i osjetiti samo zeru one bezbrižnosti i podnošljive lakoæe življenja. Cetiri ugla izmedju krsta zatvorena su u dvorista. Ornament na ovoj zgradi nije toliko zanemaren koliko je sadrzan u samim zidovima zgrade, cije nam konture odrazavaju sam njen entitet. U navedenom palindromu nevazne su i Neda i Maja i sajam; nevazno je kako su obucene, kakva im je boja kose i sto su uope radile na sajmu. Ja se i ovdje u Austriji cesto smijem, i cesto smijeskam. Zajednicko za kulu i pecinu jeste fizicki pritisak na posmatraca. Teta Fadila,odmarala je u lezaljci,a Djuza se trudio,da me se sjeti,njegova mati. Jedina dva mjesta u gradu gdje se svira rock i gdje mozes sresti staru raju su Mone i Barcelona, ali oni rade kratko, vec oko pola jedan je fajront. Pobornik odredjenih estetskih tradicija i ideala, drzala se odredjenog metoda za odabiranje i promovisanje talenata i imala jasno postavljene ciljeve: uspostaviti opste arhitektonske ideale proucavanjem pet stilskih redova cije se vrhunsko otelotvorenje nalazi u rimskim i renesansnim gradjevinama i njihovoj ugradnji u francuski klasicizam 17.

Koncerti, raftinzi, derneci i sheme razne…. I pomislim cesto u tim subotnjim jutrima, sad..... Poprecni krak, polovine sirine poduznog, sadrzi dve manje sudnice pod pravim uglom u odnosu na glavnu.

Džezmahin~Živeti od svetlosti-Ishrana za novi milenijum.pdf - Osmijeh na mom licu je i ovdje cest i naizgled prirodan.

Vozdra Seha, zdravo raja!!! Posto vec godinama posjecujem ovu nasu izvrsnu banjalucku Internet-stranicu a i dalje cu vrlo rado, odlucih konacno da i ja uletim sa jednom temom. Tema je iskljucivo BOSANSKA ,… ali nije iskljuciva. Ja licno volim lagane teme. One, hajmo reci sporedne, nekome mozda pomalo i dosadne ili nebitne teme. A meni licno, jako bitne!!! Ja volim teme bez puno konfrontacija i bez frke. Volim teme lagane i volim onu pricu koja lagano tece , bas kao Vrbas u Karanovcu!!! Volim teme koje me odmaraju, Volim pricu i besjedu od koje me ne boli glava… volim teme u kojim nalazim samoga sebe. Volim ja, a vjerujem da vole i mnogi drugi. Pa zato ovu temu i otvaram. Eto, da nas ne boli vise glava. Moja je prica lagana, sasvim lagana. I tiho se, uz jutarnju kafu ispija. Pisimo ovdje o nasoj Bosni i Hercegovini. Pisimo s ljubavlju, o nasoj Domovini!!! Pisimo pozitivno, odmjereno, kulturno, mudro i lijepo. A ako ipak ne mozemo, ne pisimo onda nista. Nemojmo se ni javljati, vec samo citajmo. A ako ne mozemo ni to, onda ne citajmo…. To je Vasa odluka, ne osporavam je ni malo. To je Vasa stvar. Ali, drzite se onda reda, postujte temu. I postujte neciju zelju. Ja volim moju Bosnu i Hercegovinu!!! Ja volim svoju Banjaluku, kao nijedan drugi grad na svijetu!!! Volim je, kao sto je vole i mnogi drugi, meni slicni A oni koji je ne vole, ne treba dakle ni da se javljaju na ovu temu. Pa se nadam da ce mi moj Sehoni izaci u susret, te uraditi nesto sto ce mi puno znaciti. Jer, bez njegove saglasnosti i makaza, tema ce se jako brzo ugasiti. Mozda vec za par dana. Vec samo lijepo i ugodno. Seha, ocekujem li mozda previse!??? Haveru, sve je do tebe. Pisimo ovdje o necem lijepom i pozitivnom. Pisimo o necem sto nam se tamo u Bosni nekad desilo ili se jos uvijek desava. Pisimo o svemu, ali budimo kulturni i dostojanstveni. Pisimo nesto bitno ili nebitno, ali uvazavajmo druge, pa ne namecimo nekome ono sto mislimo. Samo napisimo, onako lagano. Pisimo o ljepoti, o ljubavi, o nekoj radosti. Opisimo neko lijepo jutro u Bosni, pa time popravimo nama mnogima, neko nase sivo i beznadezno jutro u tudjini….. Ne spominjimo u nasim tekstovima vise leseve, zlocince i negativne momente…. Ne saljite nam Vase frustracije, izljeve mrznje, pakosti …. Napisimo ovdje gdje smo bili, sta smo lijepo dozivjeli u Banjaluci ili negdje u Bosni i Hercegovini. Opisimo jedan lijep dan u Bosni, jedno lijepo jutro…. Ali, nesto lijepo i pozitivno. Otkrijmo u sebi, a i u nasoj Bosni i Hercegovini ono nesto, lijepo i pozitivno. Nesto lijepo, a ne ruzno. Nasmijmo se necemu uz jutarnju kafu. I pozelimo i drugima, da se citajuci nas tekst obraduju i nasmiju. Izazovimo taj osmijeh na licu nekog Banjalucanina koji to negdje daleko cita. Pozelimo mu time lijepo i ugodno jutro. Napisimo nesto lijepo i pozitivno. Zivot je samo jedan. Sve vas volim ,g Komentar Br. Prijedlog ti je odlièan,ljudi dajmo nešto pozitivno,lijepo.... Kao što reæe neki pjesnik što više zalijevamo tugu-ona više raste,što više zalijevamo mržnju-ona više raste,pa hajde da mi zalijevamo ljubav,prijateljstvo,povjerenje.... Ljudi ono o èemu razmišljamo,šta želimo podsvjesno prizivamo i to nam se vrlo èesto i ostvari. Pozdrav,naravno s ljubavlju,za sve prekrasne ma gdje bili iz sunèane B. Luke koja se kupa u mirisu lipa iz naših aleja. Ja se slazem u potpunosti sa prijedlogom i podrzavam inicijativu!!! Nije to ostalo tamo,negdje,nekom drugom........... Evo te sa mnom: I rijeko i grade,i onaj pocetak malog brda,gdje se iza utabane staze,nalazi poljana,prosuto sunce po divljim sumskim jagodama. I ona zalutala srna na izvoru Velike strane:vidi lane,a nije bambi. Oni glasovi ljudski,i lavez pasa,pentranje na visoko drvo,u sigurnost i tisinu,a bili su to.... Kasnije smijeh,mogli smo s njima kuci. Pricalo se i u djecijem strahu,kad se smraci,da je bilo gore i medvjeda,tek se pricalo,odmahni hrabroscu,nista nije jace od igre. Nekad iz tog zavezljala,izviri,onaj tok,one tihe,odozgo kad se spusta,matica one brze hladne rijeke,i oni virovi i stvarni i izmisljeni,u nekoj opreznosti. Odoh trazit djete po Vrbasu,nema ga dugo kuci! Pa se ti jadna bojis,udavilo,se....... A sto me to pitas,kakve veze ima sta je jeo? Pa ako je jeo graha,potonuce,a ako je jeo masiracu nece,lagahna je masiraca. Gdje vodi ovaj put? Moglo se pravo,i skrene se desno,jednostavno,al ako krenes onim vijugivim stazama,izmedju komsijskih kuca,i njihovih neogradjenih basca,do istog mjesta,moglo se dobiti od krivudavosti, i mali zapetljaj crijeva,kako je govorila ona mala iz sestog C. I propadanje,kroz truli camac,u pijesak bare. Divna tema, ali treba imati dara i staviti na papir ono sto se zeli iskazati. Zato pokusavam da spomenem jedan moj odlazak u Trapiski samostan. Naime,svako moje putovanje i kad sam bila mladja, bilo je da obidjem zna- menita mjesta,bogomolje, muzeje itd... Samostan je imao kredit i ja sam knjizila uplate itd. Divno, divan pater Anto, i svi, susretljivi, odmjereni i sve najljepse, ali ovo pisem radi neceg drugog. Na jednom zidu u crkvi sam procitala... MIR CE SE VRATITI AKO VJERUJES DA JE PRASTANJE DJELOTVORNIJE OD OSVETE AKO ZNAS IZABRATI NADU A NE SUMNJU AKO ZNAS DAROVATI MALO SVOG VREMENA DRUGIMA AKO SE ZNAS POKAJATI UDARAJUC U SVOJA A NE TUDJA PRSA AKO VJERUJES DA OSMJEH ZNACI VISE OD ORUZJA AKO VJERUJES DA JE MIR MOGUC, MIR CE SE VRATITI Nadam se da nisam promasila temu, jedino ne mogu da navedem autora ovog-za mene- divnog teksta. Pozdrav svima, Nada Komentar Br. BOŽE PODARI MI SMIRENOST da izdržim ono što izmjeniti ne mogu I HRABROST da izmjenim što izmjeniti treba I MUDROST da to dvoje uvijek razlikovati umijem Komentar Br. Hvala ti na lijepim sjecanjima. Ti si uvijek bila jedna dobra dusha. A htjedoh ti vec odavno napisati, nesto... A evo prilike sad. I ja sam naime bio na koncertu Bajage, kao i ti, ali zimus. Ali, ja nisam tamo na koncertu bio sam. Pa zato nisam bio razocaran kao ti, zato sto nisam vidio puno poznatih faca oko sebe. A sta ces, draga Azra, proslo je haman dvadesetak godina, a mi nismo tamo. Ni ja nisam u Borik-u to vece vidio nikog mi poznatog, ali meni je bilo opet jako dobro. Jer, bio sam sa rajom!!! Bio sam u drustvu sa jos tri-cetri osobe, bio sa onom pravom banjaluckom rajom!!! U pauzama, tamo u hodniku diska, gdje su nekad bile covice, fliperi i bilijar, sad je neki sank od pedesetak metara…. A Bajaga nas bas nesto raznjezio onim svojim pjesmicama, pa smo se haman svi i napili. A poslije onda, odemo jos u neki klub i razvalimo se, do daske... Ma, predivna noc u Bendzelaju. U Banjaluci kad si, moras imati oko sebe raju. Svoju raju, ljude koji te vole i osjecaju. I ljude, koje ti volis. To je formula da ti tamo bude dobro. Imati tamo i biti tamo uvijek sa banjaluckom rajom koja te ne gleda kao nekad protjeranog izbjeglicu, ili kao pobjeglicu.... Imati raju koja te zna i osjeca, kao Chombeta. Kao onog istog starog Camparu ili Chombeta. A ja tu takvu raju uza se, u Banjaluci uvijek imam. I zato mi je tamo uvijek dobro. I zato uvijek, ali stvarno uvijek kad odlazim u Banjaluku, ja se s nekim dogovorim. Prvo sa rajom koja je vani, kao i ja sto sam…... Ili sa rajom koja zivi tamo, u Banjaluci…. I zato, kad god odem u Banjaluku, bude mi tamo prelijepo. Tamo mi onda niko i nista vise ne treba. Jer sam tamo sa ljudima koje osjecam i volim. I sa ljudima koji isto tako vole i osjecaju mene. I tad sam onda rahat. Ugodno ti ljeto, draga Azra. Nadam se, vidimo se u julu!!??? Pisi, kad si dolje. Srdacan pozdrav, g Komentar Br. Turski prevrtaneri Jesen te godine bijase za mene nesto posebno. Rano je sunce pocelo gubiti snagu, a Vrbas onako brz, studen, lagahno naiska da nam ni on nije vise drag domacin. Za igre orasima je bilo jos rano, za piruz-palu i krpenjacu zapara, pa smo mi mahalska djeca obicno te dane koristili za ciscenje i opravku golubijih kafaza. U Seheru ne bijase kuce da nije imala bar par dvokrunasa. Znade to biti poseban ugodjaj oku, jer na oronulim drvenim strehama iznad bijelih duvara kuca, sareni golubovi odavase posebnu raskos. Jednokrunasi, gacani svikli na pitomu okolinu Kurjakovog kamena izvodila su svoja duga obredna ciscenja, neki se ljubili. Za staru Ajisu ta ljubavna igra je bila nesto sto smo mi djeca smjeli gledati. Nije to bilo sramota, jer takav par nekad davno sakri Muhameda vjerovjesnika kako je stara znala cesto pripovjedati. Mi hadzinici nismo plaho vjerovali ipak smo okretali glavu i znali da ce biti mladih. A i oni su starili. Ipak posebna opasnost bijase Suljin macak najomrzenije stvorenje u sokaku, tako omrznut da je cak i jadni komsija Suljo dobio nadimak Suljo, lopov. A i bio je lopov. Najgore sto se moglo desiti nama golubarima je ne vracanje goluba do aksama a Suljo predosjecajuci nevolju znao je namjerno zavikati, -vite,vite... To je obicno bila komsijina podvala, koja je kod Sulje izazivala smjeh slican skripi avlijskih vrata, a takve zvuke on je vjesto pustao iza krljavih zuba pozutjelih od Drave i Ibra. Radost ipak bijase ako mali Halilica niz basamke zagalami, -Amidza vratio se Tarzan... Taj Tarzan neugledan jednokrunas jedan je od rijetkih koji nekoc izbjeze povelikog jastreba sto mu i donese tako zvucan nadimak. I svi smo potajno zeljeli da je Tarzan nas. E bas u tu ranu jesen mati mi rece da njena snajderica zeli da mi pokloni jedan par, jer dole u centru grada vlast zabranise golubarenje. Cudilao me to, kakva je to vlast, sto tako nesto brani ali me otac strogo upozori da se u politiku ne mjesam. Jos mi bi cudnije kave veze imaju politika i golubovi. Tu noc sam nekeko izdeverao i u rani sabah bio sam spreman ici po najavljeni poklon. Lagahno razocaranje umiri moju radost jer to bijase dosta neugledan braon omanji par golubova, koji naspram Tarze jednokrunasa ne predstavljase puno. Ipak umirim sebe govoreci sam sebi da su golubovi fini jer kako bi drugaciji bili kod snajderice od moje matere Fadile. Tog dana na redovno odsustvo je dosao i Halkin Salko. Onako u mornarickoj uniformi bio je posebno uvazavan, a meni je bio drag jer mi davno prije pokloni jednog ostarjelog gacana. Vidjevsi moja dva nova goluba Salko je zanijemio, a onda nakon par sekundi uzbudjeno rece, -Allahu dragi, prevrtaneri... E ti moji prevrtaneri promjenise sve u mahali. Znalo se cak za rana aksama maksuz sjedati na verandu. Staro i mlado cekalo je da ja pustim svoje prevrtanere. A oni kao da znaju da ih gleda toliko dusa, zapocinjali su svoj let. Letjeli visoko nebu, a onda kao lopta skvrceni zapoceli bi vratolomno padanje Vrbasu. Tek na jedamn metar od povrsine vode prevrtaneri bi cudesno izduzili tijelo i u ostrom luku ustremljivali se nebu ponovno. Na dugi tajac u sokaku samo bi komsija Hamula dodao, -Aferim... Zima je bila duga, nista posebno. Ostra bosanska zima, provedena uz sankanje, budimku i lijepe stare price o Bas-celiku. Moja je skola u Paradi predvodila kolonu. Mi gornjesehorska djeca nosili smo svoje golubove i trebali smo golubove pustiti ispred slike Josipa Broza. Kako je uciteljica Slavica objasnjavala to je kao trebao biti znak prijatelstva i mira, jer su nasi ljubimci simbol onoga sto je napadno nasminkana prosvjetna radnica zborila. Sta meni bi da ponesem svoje prevrtanere, ni danas mi nije jasno. Ja sam kao i ostali pustio svoje golubove. Oni su zapoceli svoj velicanstveni let iznad Projektovog nebodera, smotali svoja mala tijela i kao munja ustremuli se glavnoj ulici prevrcuci se kao golubije pero koje nosa lagahni povjetarac. Na jedan metar od ulice moji golubovi su napravili ostar luk i odletjeli svome kafazu u mom Gornjem Seheru. Spaliri posjetilaca Titove parade gledali su za mojim golubovima. Niko nije gledao u Titovu sliku. Sutradan je dosao podvornik Mujo i obavjestio mog oca da ga zove direktor moje osnovne skole. Taj dan otac je bio ljut. Spominjao je neki Komitet. Mati nije nista govorila, samo me je branila. Zbog cega, nije mi bilo jasno. Skupio sam hrabrost i upitao oca. Otac me je zagrlio i kratko odgovoroi, -Ti imas najbolji par turskih prevrtanera. Podrzavam ovu temu, voljela bi znati za kom. Imam jako lijepa sjecanja za tu osobu. Prije neki dan slusao sam u centru Zagreba poeziju Enesa Kisevica i jedna njegova misao me dirnula u srce a glasi:NAPUNITE OCI PRIJATELJIMA. Mislim da je to Goranova misao vodilja a pitao bih ga je li on uvijek bio ovako pozitivan ili je to postigao snagom volje tijekom zivota u banjaluci ili eventualno u Austriji. Zlatko Opolcer Komentar Br. Ti kad pises Gorane, to je, kao da pisem ja. Prepoznajem sebe po stilu, po znacima interpunkcije, po toku misli koji lagano, tiho i smireno tece... Ti kad pises Gorane, nema potrebe da pisem ja. Jedan divan prekratak dan u mojoj Banja Luci! Ne mogu da spavam,svice,samo je oko 5 sati iz jutra. Oblacim se na brzinu i spustam se stazama djetinjstva ka Vrbasu. Tacno ispod moje kuce. Izvor studenca a na drugoj strani tamnomodri zelenac,prohladno jutro,svi spavaju a ja sam sa svojim Vrbasom,tisina ona prava,u banjalucka jutra,gledam Vrbas kako se spusta ka Halilu i sjecam se... Sjecam se i 92 godine,kad sam sa strahom prolazio istim stazama,ali to potiskujem,ne zelim da se sjecam,ruzno nek ide iz mog zivota? Na mjestu Culumove pekare i mirisa somuna neki novi Hotel,nadvio se nad Vrbas,tamo gdje je moj rahmetli otac Hasan pio svako jutro kafu kod Hilmije,prije nego ce se uputiti ka Bajkalu ili Halimi u Potoku. Jos je rano,prohladno ali mirise na vruc dan,uzmem taxi i idem gore na Novo Groblje. Nadjem mezar moga brata,susret poslije 16 godina,tisina na Pobrdzu,milujem hladan mermer i molim ga za oprost... Bog ce nam suditi ko je ucinio pravu stvar? Spustam se do Dulcineje na kafu,gledam zgradu preko puta i osjecam se lose,idem dalje do Studenca,naletim na Fajkija,Rodu,Kupusa,Seju pekara,i oraspolozim se... Moj jaran Miceta je sad sudija u Sarajevu,a Rahmetli Fildzo ko zna gdje? Zavrnem kraj Celika pa prema Trznici,tamo me nude cigarama,kupujem reda radi,da nekom uljepsam dan. Pa preko Dolca,krak Vrbasa sve do Monea,tamo sretnem Dubu i popijemo jednu kracu sa slagom,okrzemo se pogledom ja i Goran,znamo se dobro.... Posjeta Majci Suhreti u Trapistima,jebeno... Rjesavam neke problema sa mojim advokatom Djimijem,susrecem se sa Maglom,Talom i Kumom CAvicem Draganom...... Nek mi bog sudi... Nista neznam o njoj. To bravo Liza aferim Jos cu jednom procitati Komentar Br. Divni su opisi svega sto si sa sobom ponio u sjecanjima iz svojega djetinjstva i svoje Banjaluke. Uzitak je citati tvoj tekst…. Divna su ti sjecanja. Hvala ti za lijepo jutro. Pozdrav,g Pozdravljam iskreno mog cyber-prijatelja sa Kajaka, Adi Pajpa. Covjeka koga u onom proslome, a ni u ovom sadasnjem zivotu nikad nisam sreo i uzivo vidjeo…. Ali covjeka koga i pored toga dobro poznajem, osobu koju potpuno osjecam i jako volim. Haveru, nema te dugo,… pa, kontam sta je!!? A tvoja je prica strasna!!! Zivotna, istinita i dobra do bola. Jebiga, sve sto bih rekao dalje, nema neko preveliko znacenje. Ono sto osjecam, cesto,…. Buraz, onaj tvoj ZIPO sto si mi neke godine poslao mi stalno u dzepu, stalno uz mene!!! Sljaka ko Doxa, a podsjeca na nesto lijepo i toplo. Sve najbolje, moj Adi. Misli pozitivno i bice sve dobro. Pozdravi Jasnu i decke. Iskreno, g Komentar Br. Gorane, legendo - rodjadje. Ma bas si pravi. Zivio zivot, pozdrav iz Banja Luke. Nismo se vidjeli odavno, cini mi se zadnji put one neke godine, na Krku. Nadam se da vam dobro ide u votazi. Pozdravi mi puno Dinku. Svako dobro vam zelim. Nego, da ti ispricam nesto, kratko. Kod nas ovdje u Austriji, kao sto je posvuda u svijetu, pa vjerujem i kod vas u Zagrebu, privredna kriza. Valjda najveca svjetska kriza i recesija jos od 1930. Jako je puno ljudi ostalo bez posla, mnoge su firme pod stecajem ili pred kolapsom. Pa tako, frka i u firmi gdje sam vec desetak godina zaposlen. To je jedna mala, ali uvijek bila dobra i perspektivna firma. Ali, evo vec nekoliko mjeseci, nema posla. Neke firme za koje smo radili zglajzale, povuceni mnogi projekti i ugovori…. Pa uglavnom tavorimo, pomalo raduckamo, idemo na prinudni godisnji odmor, ili u minus ja vec imam osamdeset sati minusa, i svega jos desetak dana ovogodisnjeg godisnjeg odmora, ….. Eh, a meni od svega toga, cini mi se najteze pada kuknjava onog radnog mi kolege Franza, sto sjedi preko puta mog radnog stola. Svakog jutra mi pokvari citav dan. I kazem mu polako da ne ocajava, da ce biti bolje, da se moramo boljem nadati. Ali dzaba, on i dalje svoje. A onda mu neko jutro rekoh da meni ova kriza ustvari nije nista strasno. Pita me, kako sad to!!!??? Te mu onda u par recenica nesto ispricah. Opisah mu u kakvoj sam ja zivotnoj situaciji bio one, vec davne devedeset druge. Ispricah mu kako sam tada pobjegao iz svoje Banjaluke…. Rekoh mu kako sam tad izgubio i sopstvenu firmu, i kucu, i gotovo svu ustedjevinu na Ljubljanskoj banci…i sve materijalno sto sam imao. Ispricah mu kako sam tad izgubio i blizinu majke, brata, sestre, komsija, prijatelja, raje….. Nisam uopste znao, gdje sam posao.. Dakle, izgubio sam sve, a pred sobom nisam imao nista. I pitao sam onda Franza, sta bi on i kako bi u takvoj situaciji!!!? Nije mi odgovorio nista. Ja sam danas sretan covjek. Nisam bogat, nemam od materijalnog nesto strasno puno, ali i ne treba mi. Zdravstveno sam u odlicnom stanju i Bogu hvala, prilicno sam fit. Ni od cega velikog dosad nisam bolovao, nikad u bolnici bio. Imam prilicno ugodan zivot, dvoje predivne djece, pristojan brak, ugodan stan, zivim u divnom gradu i u jednoj sigurnoj zemlji. A imam u zivotu i jako puno ljudi koji me osjecaju i vole. I puno ljudi koje ja osjecam i volim. Imam prisne i drage mi ljude posvuda. Imam dobru raju od Begisa do Drvara, od Zagreba do Mostara…... I to je moje veliko bogatstvo!!! Samo pozitivno misliti i u ljubavi zivjeti. I sve ce dobro biti. Dobro vam jutro, raja. Zatekao si me malo. Prvi put se na Jakaka javljas, iako znam da ga vec godinama citas!!! Drago mi je zbog toga, jer znam da si jako dobar covjek. I ti potpuno pripadas ovoj temi. Volim te zato rodjak. Volim te zato sto si covjek. Pozdravi puno Lilju, poljubi Marinu. I cuvajte se sve troje. Vidimo se u julu. Super da si se javio. Zvao si,bio sam na koncertu Aerosmith. Komadali se da Bog da,meni,tebi i Zdravki bi trebalo cetvrt miliona dolara za opustanje. Ma',nije sreca para puna vreca,dobar je Dino,zna sta govori. Volim i ja Banja Luku,u ovoj temi je ova misao obavezna. Stan ne mislim prodavati niti mjenjati,isto mi i ti rece u zadnjem razgovoru. Kod tebe nova fasada,pink boje ,nije sala. Kod mene nista,ne mogu se dogovoriti oko balkona. Tamo neke godine ,ratne,Berlin. Neka zena moli ako iko zna bilo sta o njenom sinu Nacku... Vrli moj prijatelju,sta se sa ing. Sjecas se garaze pune krompira,sjecas se limenki 'agroplod' ajvara od 15 kg,sjecas se lignju u lepini? Lignje u lepini ,to si samo ti mogao smisliti. Sjecas se cvjecare pored kioska.. Sjecam se Berlina,sjecam se 'Oslobodjenja'... Krenemo moj sin i ja prosetati od pozorista do Djidjine pekare u Todora od Stalaca,tamo kod Bajakala. Samo jedan poznat,Damir zvani Ruza. Tesko je naci nekog poznatog,tako je.. Znas da se nismo druzili, nista posebno ali vjeruj mi... On ne zna da od njega nisam ocekivao nista a dobio sam pet recenica,iskrenih... Moj sin i ja stajali kod kino-panoa. Bilo dobro ,bila i Bebi Dol,Bajaga uvijek gut a mi... GORANE NEMAM KOMENTARA ZA TVOJ KOMENTAR. U SVEMU SE SLAZEM SA TOBOM. SVE STO SI NAPISAO I JA BIH NAPISAO. FALI MI SVE STO JE BILO A NIKAD NECE BITI... Pozdrav svima gdje vas ima. Ima jedna istina,u knjigama koje su nam èitali i koje smo èitali sami uvjek je bio poèetak: BILA JEDNA CRVENKAPICA; BIO JEDAN PETAR PAN; BILI JEDNOM IVICA I MARICA tako su nas uèili da razmišljamo i danas BILI jednom MI negdje-Aorist. Na tom zapadu gdje su mnogi kojim ne trebaju vize èitaju djeci i ona sama uèe BIÆE JEDNOM tu-ovdje-tamo-svugdje to je ono što nama PERSPEKTIVA svima u glavama TREBA- BIÆE i nastojanje kako da se ostvari BUDE. Nisu svi nikad bili umjetnici-boemi,a sad se pretvoriše u slikare,pisce književnike-pjesnike,a bogami najviše GLUMCE. Dajmo malo realnih moguæih procjena da BUDE, ja sigurno da znam da ima i može. Sigurno je u vama veæi potencijal i kvalitet nego što ga ima ovje samo malo hrabrosti,volje, rizik života veæi je tamo nego ovdje. Dok ste sad na odmorima stvarnim ili prinudnim ovdje ispitajte svoje moguænosti sa svih strana i u svim aspektima življenja. July morning,ziv bio Komentar Br. Molio bih pod broj 17. Isprika, tek sad skuzih da je to moj komso Campara, pozdrav Zlatko Opolcer Komentar Br. Ako ima išta lijepo na ovome svijetu, onda je to sunèano proljetno jutro..... Imao neki kafiæ u blizini, neki restoran, terasu ili neko javno mjesto, gdje bi neradnom subotom ili nedjeljom odlazio na jutarnju kafu. Bio je to tada neki drugi vakat, kad jos nisu postojali kafiæi, kad nije bilo ni Arije, ni Kajaka, a ni Ringa. Neko je odlazio kod Kušme, neko u Basket, u Dzis ili Lido, neko u Kajak ili Mone, neko kod Buljonija, Tane, Bisiæa, Ake ili Beneša... Taj Lady Bukovski nije bio neki poznat i renomiran banjaluèki kafiæ, pa za njega mnogi Banjaluèani nisu èak ni znali da i postoji. Ali, bio je to kafiæ u blizini naše kuæe, kafiæ gdje sam se uvijek osjeæao ugodno i kafiæ gdje je ujutro na kafu dolazila uglavnom meni poznata banjaluèka raja. Raja iz mog kvarta,i raja iz moje ulice. A to mi je bilo tada jako važno. I bilo bi vjerovatno i sada, da nije sve ovako kako jeste. Ali, pošto se taj Mario nije u kafiæu gotovo nikad pojavljivao, on u ovoj prici nije toliko ni bitan..... Bitna je bila tamo raja, ona banjalucka raja koja se tu vazda skupljala. Konobari u Bukovskom su bili Sina i Crv, dva pristojna momka koji su se odlièno kužili u svoj posao. Uvijek raspoloženi, vedri i nasmijani, pa èak i u rano jutro!!! A raja, kakva je bila raja?! Ali, tu se subotom ujutro skupljala uglavnom poznata mi banjaluèka raja, raja iz komšiluka, raja iz moga kvarta,….. I kad god bih subotom ujutro ušao u Bukovski, zatekao bih tamo uvijek nekog poznatog. I s njime kafu popit. Tamo u tom kafiæu si mogao uvijek s nekim, pa makar i šuteci uz neku baladu Dugmeta ili Djoke Balaševica i uz jutarnji izvještaj Jadranke Mudrenoviæ sa Radio-BL , pozdraviti ono predivno banjaluèko jutro. Musa, Samko, Djuza, Jasmin, Zoka Krivi, Maca, Boban, Danijela, Alma, Jungy, Kuruz, Djoko, Dževdo, Aida, Seno, Jaco, Erol, Medo, Eso, Jafa, Nešo, Goga,..... Naravno da mnogi od njih ili velika vecina, veæ odavno nisu više tamo. A nema vise ni mene tamo, u banjaluèka proljetna jutra..... Ako ima ista lijepo na ovome svijetu, onda je to suncano jutro.... Ja uzivam i danas u tim jutrima, zaista. Uzivam i volim taj osjecaj dusevnoga mira, dok u nasem Gartenu lagano ispijam jutarnji caj i slusam samo jutarnju tisinu, sto smiruje i odmara. Ja volim taj mir i samocu. I radujem se uvijek tim predivnim jutrima. Ali, pomislim tada cesto na ona moja banjalucka jutra. I pomislim cesto u tim subotnjim jutrima, sad..... Jer svjestan sam, da potpuna kao nekad... Lijepo ,krasno pismo ,cista petica Gorane. Lijep ti pozdrav MAJSTORE. Tece, bas onako lagano,.... Sehoni haveru, hvala ti na saradnji. Znam da ima puno hajduka, koji bi kroz barikade... Kulturno, odmjereno, mudro, iskreno, ljudski,..... Dugo se nisam javljao ovdje ali kad sam proèitao Goranovu divnu temu jednostavno nisam mogao da se ne javim. Gorane imaš dara, što da ti kažem. Ja mogu reæi što mene podsjeæa na bezbrižne dane u gradu na Vrbasu. Možda zvuèi trivijalno ili banalno ali recimo meni je ostalo u pamæenju kada sam se sa prijateljima vraæao kuæi, u kasnim noænim satim, iz diskoteke Borik. Obièno samo svi bili u dobrom raspoloženju i komentirali smo naše uspijele ili neuspjele ulete i upucavanja kod treba, a šta bi drugo. Put je dalje znao odvesti do Insaniæa na vruæe tek ispeèeno pecivo ili kod Hazbija u zanatskom na vruæi rekabu. Onda bi se sjelo u Parkiæ i onako uz burek ili kifle se nastavljala diskusija o provedenoj veèeri. Jesam li mogao uletjeti, ima li deèka na odsluženju vojnog roka, s kim se prije zabavljala, iz kojeg je naselja... Hej èovjeèe da mi je vratiti vrijeme unazad i osjetiti samo zeru one bezbrižnosti i podnošljive lakoæe življenja. Pozdrav svima koji sliæno razmišljaju! Gdje bih mogla iznajmiti auto ovog ljeta u Banja Luci? Imate li kakvih prijedloga i dobrih iskustava? Citajuci tvoj komentar suze mi potekose!! Isto mi je tako kad god sam u Gradu. I nikad taj kod necu prekrsiti. Procitah tvoj tvoj komentar Gorane vezano za jutarnju kafu... Ali i dalje smo isli i tamo i vamo u Bifeu u Boriku smo uvijek mogli zasvirati gitaru,mislim da je to.. Govorim o raji s kojom sam se tada druzio:Imela,Mrena,Dundo,Veca,Ninka1,Ninka2,pokojni Vicko,pokojni Dulca,Zika,Cuco,Vanja,Vesna,Brana,Brana,Goga,poslije Caka,Durut-Juso,Omer-Cica,Sejo-Kuka,Dipa-Zlatar,moj kum Idjan,Sado,Sobo,Dule,Sela,Kocko,Djuro Kralj,Skenda,.. Ali svi vi imate slicno iskustvo.. Znam samo da su mi laktovi bili poderani od sanka! I nasa jutarnja kafa je bila nedjeljom kod Ake,ljeti i zimi. Obicno se pocinjalo sa tom jutarnjom kafom oko 10 produzena bez slaga sa malo secera i casa vode ,a zavrsavalo ovalima mjesanog mesa i obavezno slanim kajmakom sa natopljenim lepinjama od Zamole i potocima alkohola Dundo i ja tad pili Stock i obicnu sa ledom.. U to vrijeme kod Ake su radili Ranko,Puco,Rocko i pokojni rahmetli Sicko. Pretpostavljam da ih vecina vas poznaje. Za mnoge u to vrijeme najbolja postava konobara u gradu.. Pice svima od mene.. To su ta stara,dobra vremena kad se nije gledalo ni sta ni koliko,ni kako,ni skim.. Dodje i murija na pice,nema veze.. A najbolje su bile feste u tom istom kaficu krajem godina,tacnije 30. Tad smo mi donosili klopu sarma,grah,sunka,pecenica,ko sta moze.. Ako je placao pice. Ooo kakve su to feste bile.. Sjecam se da smo se jednom u toku takve feste vozali po Gospodskoj u Pucinom zutom stojadinu,ha,ha.. Bilo je bolje nego proslava nove godine! Lijepa,stara,dobra i bezbrizna vremena su to bila. Malo se imalo a dobro i kvalitetno se zivjelo. Evo to je moj mali doprinos ovoj temi.. Seha let me know if this story may go on line! Tesko da mogu da se opreedjelim,za neki poseban slucaj,ili mjesto,prijatelja kojih se najradje sjecam,tesko mi je izdvojiti,zaista,ali ako pocnem od malih nogu,onako........ Nekako draze bilo krasti,nego za bijela dana popeti se na svoju,pa smo pred sumrak,krali kod komsije koji je isto svojm roditeljima krao,a drugi sumrak na tresnji mojoj,pa kod nekog treceg,cetvrtog iz raje. Od svega toga bilo je najinteresantnije,slusati razgovor nasih roditelja preko zivice............ Bas je tada bilo puno tresanja,more na drvecu,i nekako nismo ni znali za ono,sto nedavno cujem,da nema opasnijeg drveta za pasti,od nje. Valjda djeca ne znaju za strah. U onom mom vocnjaku bilo izobilje voca,prelijepo kad behara,i kad radja,i kad se pokrade,i podijeli sa drugovima. Tako to iz djetinjstva. Ali drvo mog zivota,nije raslo u mom vocnjaku. Drvo moje mladosti,raslo je u dvoristu mog druga iz klupe,i mog prijatelja Djuze. Njegova mati Fadila,ispod jabuke je imala sto,gdje smo cesto svracali i odmarali,i za skolskih dana,a i kasnije. Ispod te jabuke,cesto sam pila prelijep sok od ruzice,koji je teta Fadila pravila. Pamtila sam dugo,taj okus,nije me nikad naustao,i koji god sam kasnije probala bio je sok,ali ne takav,kao teta Fadilin. S jeseni,ako bih svratila,teta Fadila,bi uvijek meni dala kesu jabuka ja bih odnijela kuci,da napravimo pitu od njih. Zaista su se moji roditelji cudili tome,jer je nas vocnjak bio prepun jabuka,ali eto,meni su te jabuke,i teta Fadilina sirokogrudnost zaista puno znacile,da sam kesu sa jabukama tako ponosno nosila sa traznzita do male carsije,da sam se sva znala izudarati po nogama. Cudna je bila i jabuka,nikad nije otpadala sama,i nekog udarila u glavu,ko je sjedio pod njom,valjda nisu toliko stigle da sazriju,koliko su se brale,i poklanjale. Prije dvije godine,spremim spagerice,i sebe,na brzinu,da u sumrak jedne ljetne sparne noci,prosetam Djuzinim krajem. Nekako sam nasla put,zbunjena semaforima,i vijaduktum,na tranzitu,i vec nekako uzdihana,svratim pitajuci,jel ta ulica ista,ili ima neko drugo ime...... U dvoristu djeca,koju upitah da slucajno tu ne stanuje jedan Djuza. Curica mi odgovori:Tata je ovdje idem po njega. Gore na stepenicama,stajao je moj skolski drug,koji me naravno prepoznao odmah,i odvede me do stola. Teta Fadila,odmarala je u lezaljci,a Djuza se trudio,da me se sjeti,njegova mati. Onda kad je pitala,s cim bi da se pocastim,rekla sam samo............ Onda me se je zaista sjetila.......... Teta Fadila bila je za mene uvijek neka misterija,kao majka. Koliko god je voljela svog sina,toliko god je voljela one koji su se njim druzili. Koga god je volio Djuza,voljela je i njegova mati. I mene,i Gorana,Sencu,Maju,Edu,Jungija,Jacu O. Prosto nemoguce,koliko nas je voljela,i voli teta Fadila. Hvala njenom velikom majcinskom srcu,na svim lijepim trenutcima koje smo proveli u njenom dvoristvu i kuci. U svoje ime i ime Djuzinih prijatelja,hvala za sve...... Kad procitam ovakva sjecanja, kao sto su ova u ovih nekoliko zadnjih tekstova gore, osjetim opet onaj fluid sto, kao neko neobicno strujanje neprekidno i valjda vjecno tece medju pravom banjaluckom rajom. Uzivam zaista citajuci ovakve tekstove, jer tad opet osjetim onu bliskost medju nama, a manje ovu daljinu i tudjinu. I bude mi tad neobicno drago. Jer osjetim tada, da sam opet medju mojom banjaluckom rajom. I upravo je to ono sto sam zelio na ovoj temi. Ne osjetiti vise razlicitost medju nama, ne osjetiti vise onu neku arogantnost, grubost, podijeljenost, ironiju,… ponekad i otvorenu netrpeljivost, a nerijetko, cak i mrznju. Vec osjetiti opet bliskost, prisnost i zajednistvo. Osjetiti ono sto je nekad medju banjaluckom rajom bilo. Ono sto je bilo svuda, i kod Ake, i kod Kusme, kod Buljonija, Mire ili Stanimira…. Zelio sam da svi zajedno barem djelimicno osjetimo, opet onako... Banjalucka su jutra, veceri i noci bile i ostale, za sve nas neponovljive i jedinstvene. Isto, kao sto je bila jedinstvena ona banjalucka raja, a i kao sto je neponovljiva ona nasa mladost. Darko Muzevic na kraju svog divnog sjecanja i teksta odlicno rece, da svi mi nosimo od tada u sebi predivne uspomene na te banjalucke dane i noci. I svi mi imamo u sebi, jedno hiljadu prica iz Banjaluke. Ali, mozemo li pokusati bar neke od nih osvjeziti u pamcenju, izvuci ih iz zaborava … i ispricati neku laganu banjalucku pricu. Samo jednu laganu pricu, za raju….. Ja mislim da je vrijedno truda. Ja i danas, a vjerovatno i zauvijek jako volim te banjalucke price, jer su sjecanje na nesto zaista lijepo i neponovljivo. Sjecanje na nesto, pamcenja vrijedno. Sjecanje na nesto jedinstveno. Sve vas volim,g Komentar Br. Uglavnom ide opet ljeto,…. Mnogi ce od nas i ovoga ljeta opet malo dolje, u rodni nam grad. Pa kontam, mozda ne bi bilo lose da se malo presaltamo iz ove virtualne Banjaluke na Kajaku, i one u nasim sjecanjima……na ovu, stvarnu i danasnju!? Gdje cemo ovoga ljeta u Banjaluci!? Naravno, jasno mi je da su svi vec uglavnom isplanirali svoj boravak u Bendzelaju i znaju vec gdje ce, s kim ce i kako ce. Ali, mozda bi mogli ovdje prenijeti neka svoja dosadasnja dobra ili losa iskustva, te reci raji ponesto…. Predloziti nesto, opisati, sugerisati. Gdje vam je bilo lijepo, gdje ste se dobro zabavili, neko mjesto, neki dobar fazon, neka dobra furka…. Pa, mozda ima tamo u nasem Bendzelaju i neko zgodno mjesto, gdje bi mogli i kafu zajedno popit. Nego popit kafu lajf.... Bilo bi mi izuzetno drago. Pozdrav svima,g Komentar Br. Jest istina je,chombe prièaš predivno,volim te slušati. Samo poznavajuci te biæe opet kafa,pa potoci pive,nadrmavanje i padanje u sevdah,ali neka tako nam je sudjeno. Provjereno, uvjek spremno za iznenadne derneke, muzika uzivo za tren oka, instrumenti spremni pa ko umije... Jedino sto si kod Sabs gost samo prvi put, drugi put si vec domaci i moze da te zapadne i kakvo zaduzenje u vidu rostilja ili kuhanja kafe ili posluzenja ili pranja sudova. Pa ispadne da i nisi dosao da se odmoris! Ali u drustvu se i pop ozeni, pa nema veze. Tina i BL planinari Komentar Br. Zaboravih spomenuti da za odabrane goste koji previse padnu u sevdah ima i tri kreveta za laqgani oporavak i punjenje baterija. Mi planinari svoje goste ne pustamo da odu sve dok im je nivo krvi u alkoholu prenizak... Najprije, pozdravljam i jednog i drugog Dodobirda. Drago mi je da ste se obojica javili. I da ste mi zivo i zdravo. Bilo bi mi drago i da se vidimo nekad u Banjaluci,.. Posto to ne citam prvi put na ovom forumu… dodo, nije do tebe... Ja, kad se ponovo nadjem u Banjaluci sa mojom starom rajom, popijem s njima naravno uvijek fuka,…. Sto ce reci, da se ubrzo sa kafe presaltamo na vopi…. Istina je, stvarno je tako.. A razloga, zasto je to tako je jako puno. Kao prvo, sa rajom s kojom sam odrastao, a koju sad vidjam jako rijetko, ja ne sjedim u Banjaluci samo pola sata. Vec sjedim satima i danima…. A sjediti danima i kafendisati samo, znamo svi da to kao prvo sa medicinske strane i tacke gledista, nije nikako zdravo i dobro. Utice jako lose na krvni pritisak, zeludac, kao i na sam probavni trakt. A s druge strane, pivo se jako preporuca i vazi kao vrlo zdravo za bubrezne organe i mokracne sudove. Preporucaju ga cak i trudnicama!!! Naravnom, u razumnim kolicinama. Dobro, salimo se malo.... Da kazem sad ozbiljno i realno. To bi ujedno bilo totalno skrnavljenje tog naseg prelijepog bosanskog i banjaluckog obicaja, koji je vec decenijama prisutan i uvrijezen kod nas. Kod moje raje je uvijek bilo tako. A Bogu hvala, bice i nadalje. To naravno ne znaci da s nama ne moze sjedit neko ko bi uz cevape popio himber,jogurt ili solju vruceg kakaoa. To nece zasmetati, zaista nikome…. Ali, ne dirajte u stare dobre obicaje, molim vas. A evo, upravo me sad nazva moj veliki jaran Senad K. Dosao Seno u Banjaluku, malo u posjetu kod majke. Pa sjede veceras u njegovoj basci Djuza i Maida USA , Jaco, Mira, Aida, Feri SWE , Zoka, Ado BL , Vanja i Seno BUG. Sve moja stara raja. Sjedi veceras u Banjaluci moja raja uz janje i naravno, uz karton Heinekena…. A otici ce oni svi, ovih narednih dana i na Lojzinu izlozbu u Galeriji, otice i u Pozoriste, obici ce i banjalucke knjizare….. Moja raja je uvijek bila banjalucka gradska raja. Ali, kad se sa starom rajom opet nadjes u Bendzelaju, jednom u pet…. Zna se i kako se i koliko se pije. Mi to svi znamo i umijemo. Ne dirajte stare banjalucke obicaje, bez obzira sto su vasi mozda drugaciji.... Nego, bujrum, pridruzite nam se. Budite raja…i dobrodosli, medju pravu banjalucku raju. A popijte bozu, himber, kafu ili limunatu.... Samo, molim vas ne talasajte puno, vec se ponasajte kao raja. I postujte raju, banjalucku. Pozdrav pravoj raji, ugodan ponedjeljak, g p. Srdacan pozdrav Tini i raji iz kluba. Kako sam razumio, to je neki klub planinara!?! Mozda kakav izlet u julu, na neku planinu oko Banjaluke!!? Zar ti stvarno jos nisi cuo za to? Nasa big mama nece jos da se oglasava jer ceka zavrsetak sudske procedure, ali ja moram da se hvalim onim sto imamo jer je sva prava raja banjalucka tu na jednom mjestu. Za sve vas koji zelite cemo organizovati planinarske ekspedicije oko Banjaluke po nasim utvrdjenim markacijama. Trebaju vam samo dobre cipele, ruksak, poneki sendvic i dobra volja za druzenmje ko u stara dobra vremena. A onda, umorni i prljavi kod Sabs u klub na planinarski kotlic... Masalna,kako vidim vracamo se u prvobitno stanje,koja ljepota ,sretno druzenje,lijep vam pozdrav,tola. Tina, hvala ti za info. Naravno, za taj Klub Banjalucana sam vec cuo,ovdje na Kajaku … samo ja sam konto da je ovo sa planinarima, ustvari nesto drugo. Pa, navratio bi jedno popodne s rajom, makar na jednu kafu sa ratlukom. Samo ne rece ti, gdje je to!? Planinarske cipele i ruksak su kod mene vazda u gepeku…. Samo, moj je problem sto tamo neam raju koja bi sa mnom pjesacila. Imate li neki program, nesto planirano za ljeto!!? Kraj jula, pocetak avgusta…. Mi smo Gorane igrom slucaja ostali bez svog planinarskog doma na Sibovima, svi smo iskusni planinari ali eto, na nasu zalost beskucnici. Dom je presao u vlasnistvo grada, odnosno turisticke zajednice, i ne mogu biti neiskrena pa ne reci da smo i mi dijelom zasluzni za to. Onda nam je Sabs ponudila da pri njenom klubu napravimo sve ono sto smo imali gore na brdu. I tako je nastala nasa sekcija. Inace, sva planinarska drustva imaju slicne programe i cesto se i poklapaju. Uglavnom su to nase planine, Motajica, Prenj, Durmitor, Maglic, Trnovacko jezero, fruskogorski maraton... Oni iskusniji idu na Triglav, Himalaje i Olimp, ali za to treba imati jake sponzore. Mi volimo prirodu i bjezimo u planine kad god nam to mogucnosti dopuste, sport je jeftin, zdrav i nadasve pozeljan zbog druzenja i prijateljstva. Mi samo sjednemo i dogovorimo se, podmladjujemo sastav, ukljucujemo mlade. Imamo iskusne i vrsne vodice kao sto su; Serpa, Boro Brkovic, Zlaja Piragic, Sljivko i mnogo drugih koji su markirali i obiljezili sve staze 30 km oko Banjaluke, Kojim god putem kroz sumu da krenes neces se izgubiti... Sastajemo se srijedom oko 20 sati klubu, ulica Sime Milic Jorgic 29 ili Omladinska 22, telefon kluba za sve informacije je 00 387 66 356 981. Izvini sto sam bila malo opsirna u svom izlaganju, ali krace nije moglo. Pozdrav svoj raji banjaluckoj. Opet nesto dobro i pozitivno iz nase Banjaluke. Sad znamo sve, gdje ste, kada ste u klubu, cime se bavite :... Doci cemo svakako , da se malo upoznamo, druzimo.... Siguran sam da ce taj susret i vece biti ugodni, jer su planinari uvijek bili prava raja. Ovo sa Prenjom i Durmiturom je superiska!!! Uvijek sam htio tamo, a nisam imao s kim. Ali, sad za pocetak nam ne treba neki veci poduhvat, moze neki izletic oko Banjaluke vazno je stratovati... Tina, simpa mi ovo nesto, kako si rekla... Srdacan pozdrav planinarima, hvala moji banjalucani. Sve vas volim, g p. Svako ljeto, i to bas u ovo doba godine nas nasi prijatelji Helga i Herbert vikendom pozovu u svoju predivnu bastu, na jutarnju kafu. I ta bi kafa bila obicna, kao i svaka druga kafa koju sa prijateljima ispijas vikendom u nekoj basci ili avliji,…… ali nije. Jer, ta se kafa u toj basti nasih prijatelja i sada, pije pod jednom tresnjom. I zato je ta kafa posebna. A ta je tresnja isto tako posebna. I meni jako draga. Naime, podsjeca me neobicno na onu tresnju iz baste moje pokojne bake Anice, u Mostaru. A u ovo doba godine se ova tresnja u basti gdje smo to nedjeljno jutro sjedili i kafu pili, sva okiti i zacrveni od silnih plodova kojih je svake godine na njoj, cini mi se sve vise. I to je ustvari i glavni razlog, zasto smo bas taj vikend pozvani u tu bastu, na jutarnju kafu. I zasto je pijemo bas tu, pod tresnjom. I onda, uz kafu pricamo sa prijateljima o svemu. Rezimiramo skolsku godinu nase djece, analiziramo ovu svjetsku privrednu krizu, pricamo o ljetu, o godisnjem odmoru… dogovaramo se o nekom zajednickom izlasku… a usput pomalo, svako sa po jednom kanticom u ruci, beremo tresnje. Malo beremo, malo jedemo.... I onda opet sjednemo i pijemo kafu. I opet razglabamo o necemu aktuelnom, o uspjehu nasih skolaraca, o preranoj i tragicnoj smrti Majkl Dzeksona … ili o novim poskupljenjima benzina i svega ostalog. A onda, u svemu tome, gledajuci neprestano onu tresnju iznad nas, u jednom momentu silno pozeljeh da uradim nesto. Izvinuo sam se najprije uctivo, te nase domacine upitao da li bi im smetalo, ako se ja sad popnem, gore na tresnju!!!? Supruga Dajana me samo smijeseci se zagonetno pogledala, valjda kontajuci vec, o cemu se radi….. A Helga potvrdi i rece kako su stvarno one tresnje gore na vrhu najbolje i najsladje, pa mi predlozi da uzmem iz garaze one alu-merdevine i novu praznu kanticu…. Zahvalivsi se, odbio same te merdevine i kanticu, skinuo patike i carape…. One socne i one najbolje tresnje gore, nisam uopste ni brao…. Taj momenat je zaista neopisiv. Vratio sam se u mislima tad, godinama i decenijama unazad. Osjetio sam tad na trenutke, opet djetinjstvo!!! I zato je to sve neopisivo.... Povremeno su odozdo do mene dopirali nekakvi razgovori, nerazgovijetni glasovi i neke rijeci na nekom stranom mi jeziku, pa me to uvijek ponovo vracalo u stvarnost i realnost. Ali onda, igrom slucaja ili nekom Bozjom voljom mi se ispuni zelja koju sam tad pozelio. Naime, Helga i Herbert se pohvalise kako su prije mjesec dana na putovanju u Italiju, u Firenci kupili neku predivnu sliku. I onda sve troje, uzbudjeno pricajuci nesto o Toskani i nekom novom pravcu u slikarstvu o kojem ja stvarno nemem pojma, odose u kucu. A ja osta, sam na tresnji. I ostah pola sata, ….. Tog smo istog dana, sa Helgom i Herbertom navecer izasli. Ljeto je, vrijeme je festi i derneka kraj Dunava, pa smo se i mi te veceri odlucili da se ukljucimo u to sveopste veselje i odemo ne jednu takvu siestu. I mjesto, gdje se ljeti desava sve!!! I naravno, tu ima svega i svacega. Fest se priprema danima, ulaze se jako puno, ali se zaradi petosturko, naravno. Citava je livada ukusno osmisljena i osvijetljena, prekrivena sa stotinu onih klasicnih austrijskih drvenih stolova i klupa. Na sve strane su rostilji sa Wurstevima i kobasicama, pilicima na raznju, dimljenim pastrmkama, i drugim specijalitetima…. Oko devet sati se pale na sve cetiri strane velike buktinje i vatre, na kojima se uz veliki aplauz iz mase, spaljuju neke lutke od slame i nekakvi djavli.. U deset sati je velicanstven vatromet koji me uvijek neodoljivo podsjeti na 22. Poslije toga, valjda pocinje ljeto. Sjedeci u toj uzavreloj masi i predivnoj noci pokraj Dunava, covjek nikad ne moze biti sjetan ili sam. Barem, ne bi trebao da bude. Ali, meni neki djavo ni to vece ne da mira…. Pa me onda spopadnu jos i neke druge misli i neka duboka, u tom momentu rekao bih nepotrebna razmisljanja. Mislim se tada, kako mi je, eto valjda sudjeno i odredjeno da tu kraj Dunava sjedim, mozda i do kraja zivota. I ja, a vjerovatno i moja djeca, koja su tu kraj njega, eto vec i odrasla….. Ali srecom, ovi moji Austrijanci su jedan jako fin i veseo narod. Te znaju dobro da se zabavljaju i zivotu raduju. A zajedno sa njima pjevusim i lilam se i ja!!! A, sta cu drugo!!? Davno sam, jos kao djecak mlad procitao jednu misao, koja mi je tad zvucala kao neki jeftin stih….. Nisam mogao da je razumijem potpuno tad, ali razumijem je odlicno sad. Sjetih se opet toga svega. A kad se na festi sve uglavnom smirilo i utihlo….. I kako su spokojna ova moja danasnja jutra. A pomislim onda…… bio sam , eto jutros pola sata ,…. Ugodan vikend, dragi moji Banjalucani, ma gdje bili. Srdacan pozdrav, Komentar Br. A subota je uvijek bila, najbolji dan za derneka!!! Srdacan pozdrav raja, g Komentar Br. Divna tema,svaka cast autoru. Razvija se u pozitivnom smjeru. Veoma mi je zao sto vam se ne mogu pridruziti na tom derneku koji se odrzava 25. Razlog tome opste poznat - kod nas su odmori tek u augustu,nazalost. Nista se ne da promjeniti po tom pitanju. Ja vam svima zelim ugodnu zabavu,druzenje,prosirenje prijateljstava i sticanje novih... Dragi moji banjalucani, evo sam se lijepo zasmijala. Ja sam samo sa vremena na vrijeme gost na ovoj banjaluckoj stranici i najvise pokusavam da se sjetim mojih ljudi, da pogodim ili se sjetim ko je ko. I tako ja prije par dana otvorim i ovaj dio pricaonice i vidim - Goran Campara - znam da znam - a ne znam. I tako mi se prije nekih pola sata upali lampica, i ja se sjetih. Meni je absolutno jasno da Campari ni u snu nece pasti na pamet ko sam ja, jer smo se zadnji put vidjeli neke 1984 ili 85 i da smo se na jednoj njegovoj zurci zajedno sa njegovim burazom i sa Andrejom Cirkom dobro nacugali. A dan kasnije nisam bila mamurna - samo me je malo boljela glava i bilo mi muka. Gledam ovu zapadnjacku djecu i vidim da se oni ne mogu tako dobro zabavljati kao mi. I kada sa ovim ljudima razgovaram kako smo mi bili bolji i kako smo od svake budalestine mogli napraviti zabavu, oni meni ne vjeruju. Pricaju mi kako su to nostalgije i da nije bilo tako dobro. Priznajem, jesu nostalgije ali su prelijepe nostalgije. Koje bi se svjetske budale, na banjaluckoj zimi i na minus 15 stepeni sjatile u neki parkic, napravile sank od snijega i igrali pantomime? Moj covjek - svabo po zanimanju - kaze mi banjalucani razmisljamo kao da smo mi svijet otkrili. Sve mali banjalucki Kolumbi. A da vam kazem - jesmo! Evo me ljudi ubi nostalgija. I ja cu za dvije nedjelje vidjeti Banja Luku i popiti vise kafa u vise kafica. I ja cu sva vasa lica traziti po ulicama. I ja cu, nadam se, vasa lica naci. I tako me ti Combe obradova. Ja sa tebe sjetila. To ti je kao da se izgubljeni dio mene vratio i ponoovo me kompletirao. Boze sto su lijepa ova moja sjecanja. O,Naco Naco,evo mene,jos ti nisam nigdje krenula,treba sve pripremiti.... Kazes nijemac po zanimanju. Hallo Neispavana, tacno tako - svabo ne zna pricati. Ja se nadam da cu tvoje lice sresti na banjaluckim ulicama. Trebalo bi da malo planiramo, dok jos mozemo. Banja Luko - eto mene. Sada cu nesto da vam ispricam. Ovdje je bilo prije par nedjelja vruce- 25 Stepeni. Ja umirala od vrucine. I onda se sjetim kako Banja Luka zna biti vrela i kako me to nista ne smeta. I onda se pitam, da li je to onaj osjecaj koji se javlja u momentu kada preletim Alpe, da mi nista ne smeta, i da me nistta ne boli. Ni ledja, ni glava ni dusa. Ej, da je ove srece cijele godine!? A onda sam dala da mi jedan ciko te stihove lijpo napise kaligrafijom i dala da se urami. Umjetnicka i nostalgicna dusa. Cao Natasa, drago mi je da si se javila. Lijepa su ti sjecanja… i nesto mi jako poznata :. Nego, ja se stvarno ne mogu sjetiti koja si od onih nekoliko Natasa koje sam u onom proslom zivotu poznavao u Banjaluci, ali kad te vidim, prepoznacu te, garant!!! Ako, budes u mogucnosti , naleti u subotu 25. Tamo ces naci opet ono sto opisujes, a cega vec dugo u zbilji tvog zivota vise nema. Vec samo jos u tvojim lijepim sjecanjima. Tamo ce biti tu vece opet Banjalucka raja, opet vino i gitare… i opet dernek!!! A mi na tim dernecima sviramo i pjevamo uglavnom sve ono sto smo svirali iza Dvorane ili u Parkicu, prije dvadesetak godina. Dakle, i Azru, i Dugme, i Bajagu, i Corbu, i one banjalucko-meksikanske, i romske, i starogradske, i sevdalinke….. Dakle, prije samog spajanja Tranzita i Kozarske, skrenes dolje prema Vrbasu i eto te za minut na parkingu i na jednom fantasticnom mjestu. Terasa je odmah nad Vrbasom, ukusno osmisljena i sredjena. Odlican izbor jela i pica, usluga na visokom nivou po sistemu, pred tobom je uvijek prazna pepeljara, a uvijek puna casa …. Iako sjedimo tamo svake godine, gazdu lokala znamo, tek onako iz vidjenja. Ja ne znam cak ni kako se taj covjek zove, niti me stvarno interesuje. Sve je tamo srdacno, gostoprimljivo, banjalucki, ali i profesionalno, na jednom kulturnom nivou i distanci. Tamo imamo sve sto nam treba za dobar dernek. I to je dovoljno.. Raja koja ce tu vece na derneku sjediti je ista kao i uvijek. Dakle, iskljucivo prava banjalucka raja. Mi, gradjani Banjaluke koji ne zivimo vise u Banjaluci, ali i oni koji tamo danas zive. Uglavnom, sve iskreni Banjalucani i prava raja. Ko bi reko, cuda da se dese.... Samo da ja stignem 25-tog..... Jaran je Hercegovac od glave do pete, a inace zivi u Sloveniji. I pita me u neko doba jaran, kako to ja mogu dvije hefte tamo-amo po Bosni I Hercegovini, a sam… i bez supruge!!!? Pitanje je delikatno, a znam da je kod mnogih od nas, vec dugo prisutno i pogotovo sad u ljeto, prilicno aktuelno. Tesko je reci, zasto je to tako i ko je tome kriv. Pa, rekoh jaranu jednostavno i kratko…. Jbga, taka nam nafaka!!! Avioni iz Vienne svakodnevno lete na sve cetiri strane svijeta, moze da se poleti bilo gdje. Ali, sporno je nesto drugo. Moja supruga jako voli more. Obozava onaj pasivni odmor…lezanje na plazi uz dobru knjigu, spavanje ujutro do cenera… I odmor od svega. Ona jarane voli odmor, daleko od svega. A ja buraz ne volim pasivni odmor i prchenje na plazi, od jutra do veceri…. Ja volim raju, dernek i svrtogu. Ali sam ipak, za ljubav svega da ne nabrajam sad, cega to sve…. I otici cu opet…. Ali, ima i nesto drugo. Moja supruga ne voli Bosnu. Tamo ona nema vise nikoga. Nema raje ne zeli ni da je tamo ima…. I ne voli tamo nista. A ja jako volim moju Domovinu. Tamo mi zivi majka, tamo mi je brat… tamo imam raju i u Mostaru, i u Drvaru, i u Sarajevu, a i u Donjem Vakufu.... Sva je Bosna moja raja. I citav Mostar je moj. I volim ga jako. Volim sve tamo, volim svaki momenat u mojoj Bosni i Hercegovini. Tamo u Bosni je moj rodni grad, moja Banjaluka koju nikad nisam uspio prestati da volim nisam to nikad ni zelio, a ne vjerujem i da ne bih uspio, sve i kad bih htjeo…. Bosna je moja Domovina!!! A moja supruga ne voli tamo ama-bas nista. I to je to. Eh jarane, zato ja i moj sin Dario idemo sami u Bosnu!!! Idemo u Domovinu koju obojica silno volimo. Doduse, jesmo generacijski prilicno daleko, ali obojica volimo sve tamo. I imamo slicne prohtjeve i zelje. Imamo tamo raju, i volimo tamo sve. Isplanirali smo, vec sve. Koncerti, raftinzi, derneci i sheme razne…. Radujemo se obojica silno svemu. Vec smo narezali dva nova CD-a iako ih imamo vec deset… , strogo mjuza Bosna-folklor… Merlin, Dugme, Edo Maajka, Halid…. Dajana nam lagano mase sa prozora, za sretan put……Dario steluje basss na sedmicu, odvrne na kolko-tolko podnosljivu glasnocu pri kojoj ne cujes nista drugo, vec osjecas samo Bosnu…. Na kraju price mi jaran rece da sam stvarno u pravu. Ugodan odmor raja, g Komentar Br. Nadam se da se vidimo 25og u BL. Iggy buraz, vidimo se gurnosi... Lijep provod u Porecu. Znas sta Campa, ja sam nekako zeljama i misljenjima bliza tvojoj zeni, ali tebe je toliko lijepo slusati kad pricas o Bosni , sa toliko ljubavi i duse , da je i ja ponekad pozelim... Vole te Tadzici Komentar Br. Hallo Campara, hvala ti na pozivu. Ja stizem tek 30. Jako bih voljela da te vidim. Nazvat cu te kad stignem da se nadjemo. Ovo vazi i za neispavanu Azru. Draga Sanja, razumijem te potpuno. A sta ces… nije nam nikome lako. Kako god okrenes, jebeno. Strasne su se stvari nama mnogima u zadnje dvije decenije zivota izdesavale. Zivot nam je postao onakvim kakvim ga nismo zeljeli. A to kosta puno zivota. To kosta, svega u nama. Ali, moramo biti jaki i moramo dalje, odnosno blize. Ja hocu upravo TO, hocu blize….. Meni je tamo u Domovini zauvijek ostao jedan dio mene. Tamo mi je u Bosni ostala dusa. A sta je covjek bez duse!!? I kad god ponovo odem dolje u Bosnu, spojim se jednostavno opet sa dusom. I kompletan sam opet covjek. Mene zato ne vuce ni Jamaika iako obozavam citav zivot Bob Marleya... Mene vuce moja dusa. Vuce me u Bosnu. Pozdravi mi puno Refu, dobar je covjek. A ti i Refa ste ona prava banjalucka raja iskreno mislim… o kojoj ja uporno ponavljam, a neki me ovdje ne razumiju… pa pitaju, sta je to PRAVA banjalucka raja!??. Ne kontaju, da TO se ne moze objasniti. To se moze samo osjetiti. Sanja, hvala ti na lijepim rijecima, a pogotovo na onome …. Drago mi je da si se javila.... Nedostajacete nam na terasi Starog mlina, 25. Srdacan pozdrav, ugodan vam odmor. Volim vas, g Komentar Br. Pa buraz, ja kad god nazovem uvijek se jave teta Fadila ili Jusuf... De ti Djuki, samo ti udaraj i tamburaj.... Od sabaha do sabaha.... Sunce ucacilo i przi nas nemilice. Dario i ja sjedimo na nekakvom molu, gledamo plavo nebo, beskrajnu pucinu. Dajana, dvadestak metara dalje, na plazi. Zavaljena u lezaljku, uziva na suncu i cita nekakvu knjigu, na njemackom. Pronasli smo konacno mjesto za odmor, kakvo smo oduvijek zeljeli. Mjesto za odmor, daleko od svega. Svi se valjda zavukli u hladovinu i sakrili po konobama i hladnim podrumima. Samo mi, uzivamo na plazi. Svako malo, ulazimo u more da se rashladimo. A more je tu izuzetno slano, sto poslije dobro osjecamo na kozi. Kad se osusimo, koza nam se strasno zateze, gotovo do boli. A sa nas sipa morska so. Nema tusa da se saperemo, vec je otresamo sa sebe i trpimo. Prvi dan smo Dario i ja ronili sa maskom i perajima, do iznemoglosti, pa nam je dosadilo. A ponijeli smo na plazu i stapove za pecanje, ali sta vrijedi kad nema riba. I one se sklonile od vrucine i spustile valjda, negdje u hladne dubine. Tu bi, iza podne pristajala svako pola sata neka brodica, sa stranim turistima. U restoranu bi rucali, pa bi isli dalje. I kad bi pristali uz mol, pa izlazili iz brodice, Dario i ja bi pogadjeli iz koje su zemlje. Da nam prodje vrijeme. A kad bi svi dosli i otisli, nas dvojica bi opet sami na molu ostali. Dario me onda pita, zasto ti ljudi dolaze bas ovamo, da rucaju. Ugrizoh se za jezik. Zna da ga foliram i lazem. I mi smo rucali u Kapetanovoj kuci. Pa bi se onda se opet vratili na plazu. Dajana uskace odmah u lezaljku, da dalje lezi i dalje cita. Uvijek, vec nakon desetak minuta, odustajem. Ne mogu da se koncentrisem, ni na sta. Ne mogu ni da spavam…. Ne mogu po tom zvizdanu, apsolutno nista. Idemo opet u vodu. I opet smo za pet minuta suhi. I opet nas koza zateze. Idemo, vec po peti put toga dana u Kapetanovu kucu, na cugu i da se umijemo u toaletu. Dajana onda ide opet na plazu, da cita. Dario i ja, opet na mol. Sjedimo, gledamo plavo nebo... Pricam onda Dariu interesantne price o Vasko de Gamma, pricam mu o kapetanu Kuku, o Tasmaniji, o Australiji i o prvim doseljenicima tamo, o onim jadnim engleskim robijasima i osudjenicima…. Pricam mu o Robinzon Cruso…. Malo poslije, skupljamo one lijepe i neobicne kamencice po plazi. Bacamo kamen sto blize onom okruglom zeljeznom stubu na molu, za koji se na vezu brodice kad tu na rucak pristanu. A kad nam to dosadi, onda sve to lijepo kamenje kojega vec na kilograme imamo kuci, pobacamo u vodu, takmiceci se sad, ko ce dalje. Dajana i dalje u lezaljci. Sunce przi i dalje nemilice. Dario i ja skacemo onda jedno pola sata s mola u vodu. Sutimo i opet gledamo beskrajnu pucinu. Pruzam onda ruku, u nekom pravcu bezveze….. Pricamo o koncertu Dine Merlina, za desetak dana u Bosni, na koji se spremamo…. A Dajana i dalje cita knjigu i uziva. Predvece se sve troje vracamo u kucicu u selu, koju smo na sedam narednih dana iznajmili. Sjedimo pod odrinom, mezimo lagano prsut i uzivamo.... Tamo u tom mjestu na kraju Svijeta je vjecna tisina. Dario odgovara na sms-ove raje u Bosni. Dajanu smo namazali jogurtom, posto je sva izgorila i pocrvenila, ko Svedjanka prvi put na Jadranu.... Sve ja boli, uzdise…. Ali, kaze nam da je procitala knjigu skoro do kraja. Prica nam uzbudjeno sadrzaj iste, a mi slusamo. Ili se samo pravimo da slusamo. Rekoh joj onda na kraju price, da je ta knjiga stvarno interesantna…. Onda sve troje sutimo i gledamo zalazak sunca. Gledamo, sad sve troje crveno nebo…. Uzivamo u tisini, koja je ovdje jebem li je, vjecna... Nista se ne desava, kao da je zivot stao. Samo tisina i ona totalno jebena bonaca. Prisiljavam se da uzivam u svemu tome, ali ne mogu. Strasno je dosadno ovdje. Sutradan je bilo opet sve isto….. Treci dan, isto tako. Cetvrti smo dan bili... Champara,g,Mesha ce doci 25. Mesa je u Bihacu i doce da te vidi,al ti mu objasni gdje je mlin Tvoj drug iz osnovne,a moj iz srednje Posalji poruku-Izedin-61972938 A to ti je isto,kao da sam i ja,imas,Mesu,Djuzu Komentar Br. Odnosno, stotinjek metara ispod Turbeta. Dakle, vozis se Kozarskom ulicom, prema Seheru. Stotinjak metara prije spajanja Kozarske sa Tranzitom, je na lijevu stranu Turbe. I tu, neposredno prije mezarja, skrenes lijevo prema Vrbasu. Skretanje je oznaceno i tablom za restoran Stari mlin. Vozis dvjesto metara nizbrdo, i eto te na predivnom mjestu. Stolovi su vec spojeni. Dugacki stol pod nadstresnicom, rezervisan je na moje ime. Neke godine sam na ovom forumu procitao jednu, naizgled banalnu, ali odlicnu misao koju nisam prije nikad cuo, a koja mi se jako svidjela. Napisao ju je jedan iskren covjek i nadasve jedan pravi Banjalucanin, u nekom neodredjenom kontekstu, a ja je cesto i danas, eto vezem cesto u zivotu, sa mnogocime. Napisao ju je Ibro Cenanovic. Ja mislim da svaki put, odnosno svako jutro kad podjem u moju Bosnu, moje lice poprimi neke druge konture i nekakav drugaciji izgled. A to ne mislim samo ja. Kazu mi i moja supruga i moja djeca. Kazu mi i raja, zadnji dan na poslu,…. Gledaju me i pitaju, sta mi je!!!??? Sto se stalno smjeskam!!!? Ja se i ovdje u Austriji cesto smijem, i cesto smijeskam. Osmijeh na mom licu je i ovdje cest i naizgled prirodan. Ali, nikad nije kao toga jutra, kad dolje podjem. Osmijeh moj, kad u Bosnu podjem je drugaciji. I ne prestaje nikako, sve dok sam dole. Ne gasi se, ne jenjava, ne umire. I tek tada i tamo je taj osmijeh posve prirodan. Smijesim se evo stalno ove veceri, jer sutra opet ode!!! Ode da vidim opet moje rijeke i planine, moja brda i doline…. Ode da vidim opet rodni grad…. Idem opet, da osjetim da sam covjek. Ugodno ljeto svima, g Komentar Br. Znas tvoja mati,je meni uvijek govorila,mani se Azra sprskohrvatskog,uci biologiju,i davala mi uvijek neku jadnu dvicu koju isto nisam zasluzila. A vidi,joj sina,kako pise........ A Djuzi,sam ti ja uvijek prije njenog casa,trljala usi,dok ne poljubicaste,kad bi ga prozvala usmeno,da moze reci-vidite profesorice,imam upolu uha To,usmeno,jer si navodno ti davao pismene zadatke kontrolnog sa stola Djuzi,tako da je morao pravdati priljateljstvo,i stititi tebe. Zavidim ti na osmjehu lica,moje unatoc svemu,ima drugi oblik. Fistula na mojoj gornjoj dvici,zub koji je popravljen prije mjesec dana,podvukla se pod moju usnu,i nema sanse da se nasmijem. Juce nazvah Mesu,koji ce doci,jest da ceka rodbinu da joj uvali kljuc. Pa mu rekoh,ostavi im ispod otiraca.. Kako je ova Danska,daleko,zabacena,a znas,da sam one godine Edi-kad mi se instruktor voznje tajansteno smjeskao,rekla,na pitanje-ja ili vozacka-rekla TI I znas,kako sam prosla,nit Ede nit vozacke Nekad licim na Dajanu,zaista Citam knjigu po dva sata,nista me neda omesti,neki savrseni mir se uselio,poslije svega,svih jadoloma i brodoloma. Kaze mi juce Mesa,Musa stariji,ubij me Chombe,ja se sjecam samo muse mladjeg,sa plavim ocima,plave kose,onog sto je ludio za Stulicem,ah,a ko nije Kaze mi da je Jaso,u Svedskoj. Pod Jabukom,sam jedva poznala,a i nisam,kaze Djuza,znas ko je ovo,reko ne-Senco nas Uh On isti,kao da ga vrijeme nije nacelo,trebala sam u Bugarsku,bogami i ja. I ti si Chombe,skrtica,imas gore imail,nadala sam se pismu od Dajane,jesili joj dao imail? Da,Jaca O,je isto u Austriji,ona mi fali. Necu da vjerujem,da me je zaboravila. Gore,za stolom,otpjevaj s njima,pjesmu,za mene,samo za mene.. Pa kako je bilo u Husinom Mlinu???? Ima li kakvih slika???? Svako dobro Komentar Br. Ali, te cu zlobnike morati duboko razocarati. Banjaluka me je opet docekala lijepa i nasmijana. I kao i uvijek, rasirenih ruku, prepuna vedrih i nasmijanih lica, dragih susreta i puna,…. A u Mlinu je bilo sve odlicno!!! A sevdalinke su se te veceri pjevale u Starom mlinu, i te kako. Neki su se gosti poslije, cak prebacili sa donje terase gore, medju nas, pa prihvatili pjesmu. Skontala se i druga gitara, pa uz Djulu, prvo pjesma lagana…. Konobari su na kraju bili nagradjeni za svoj trud, gazda zadovoljan, a mi sretni i ozarenih lica napustili kafanu, odnosno terasu Starog mlina!!! Meni je licno bila posebna satisfakcija i jako drago da su za nasim dugackim stolom sjedili sve, otprije poznati mi ljudi i prava RAJA, banjalucka. I to je ono veliko. Meni treba ovaj vezeni most, ovaj spontani. Uspjeli smo eto, za relativno kratko vrijeme Djula i ja skontati dernek i okupiti tridesetak iskrenih Banjalucana, te provesti s njima predivno vece, u Banjaluci. A da se to vece na ovom forumu malo ranije planiralo, vjerujem da bilo bi nas puno vise. Ali, i ovako je dobro. Ne vjerujem da se puno Banjalucana moze pohvaliti da je ljetos u Banjaluci, za istim stolom provelo vece sa tolikim brojem poznatih im i dragih Banjalucana!?? Ponavljam se opet, vec godinama govoreci na ovom forumu….. A isto tako je puno raje koja zivi tamo u Banjaluci i koja bi rado opet sjela sa starom rajom. Zasto da se tamo osjecamo usamljenim i odbacenim??? Ja se licno ne prepustam tom slucaju i tom vec odavno isplaniranom scenariju. Banjaluka je i moj grad. Djula i ja cemo i dalje kontati veceri sa banjaluckom rajom u Banjaluci, kao sto ih kontamo vec godinama. Mozda, vec i ove godine, a na ljeto sigurno. I svako naredno ljeto. I opet cemo pjevati sve, a naravno i sevdalinke. I opet ce biti Raja. I opet ce konobari da lete. Ali, ne tamo gdje nam neko odredi da se sastati moramo i pjevati smijemo. Vec tamo, gdje mi odredimo. Ne mora to biti terasa Starog mlina, taj moj odabir je slucajan….. Moze to biti bilo koja terasa, bilo koji lokal ili restoran prepun banjalucka raje i ljubavi…. I to je ono najvaznije. Negdje, u nasoj Banjaluci!!! Da ponovim jos jednom???! Susret banjalucke raje U BANJALUCI!!! Jer, nigdje sevdalinka ne zvuci tako lijepo, kao na Vrbasu. Jer, nigdje nam nije onako…… kao tamo. Nema dalje i vise od toga. Hvala ti na predivnim momentima koje smo nas dva i sad, kao i svakog ljeta proveli u nasoj Banjaluci. Bilo je, kao i uvijek, kratko...... Buraz, voli te tvoj Goca. Ugodno vece sam proveo opet u Moneu. Za stolom stara banjalucka raja, ko nekad…. Djuza, Sumi, Shogy i ja. Zajedno smo sva cetvorica odrastali, nekad u Moneu i Kajaku. U kafani su umjesto onih klasicnih okruglih, postavljeni novi drveni stolovi i klupe, nesto kao u austrijskim pivnicama. A tochi se i pivo u krigle, sto je jos jedan ugodan momenat. U kafani nije bilo puno ljudi, ne znam zasto… ali ipak dovoljno za cool i dobru atmosferu. I za super osjecaj. Za srecu ti u Banjaluci danas i ne treba vise od toga sto smo tu vece tamo imali. Vratio sam se opet nekih dvadeset godina unazad i zaista uzivao. Za stolom u cosku, odmah blizu nas sjedili su stara dobra banjalucka raja…. Midza, Ibro, Duba, poslije dodje i Rile. Posebno me je tu vece obradovao susret sa Cenanovic Ibrom. Obradovao se iskreno, primjetio sam i on, susret je bio bas srdacan. Mi raja, se odusevili, pratimo ga i skandiramo. Jer, Ibro je Show-mann pravi, Ibro je pojava i faca…. I dobro zna sta voli raja. A onda odjednom, TRAS….. Ibro insistira da opale jos koju zajedno, ali Goran neumoljiv. Izvinjava se, govori Ibri da ce biti opet svirka i sutra, a za veceras je gotovo. Ne smije radi murije. Vece u Moneu dobra, odlicna… ali nedorecena. Kad je najbolje bilo, muzika se gasi, kafana se zatvara. I poslije toga nemas vise kud!!! Nemas vise dje da sa Ibrom koju cugu popijes…. Jedina dva mjesta u gradu gdje se svira rock i gdje mozes sresti staru raju su Mone i Barcelona, ali oni rade kratko, vec oko pola jedan je fajront. I dje ces onda!!!? Otisli smo na jos po jednu cugu u K4. A tamo ona ocajnicka atmosfera, parada pijanstva i kicha … dvorana prepuna onih coskastih faca sto cijelo vrijeme bulje u razgolisena djevojke cije je ponasanje, kao i sam nivo ispod svih razina pristojnosti, a pogotovo zenstvenosti. Vrckaju sisama i naginju pivu iz flase!!? Mislim da sam to vidio samo na onom vasaru u Derventi, gdje jednom prilikom prije dvadesetak godina zalutah. A mjuza u K4, da te Bog sacuva!!! Ko sljiva u govno. I tu sam vece cvrsto odlucio da ubuduce sam sebi zabranim da u Banjaluci odlazim na takva mjesta. Ne nalazim se tamo i ne osjecam se ugodno. Jednostavno, ne pripadam tamo, nisam tamo prispio…. A jedan sarmer i lafchina poput Cenanovic Ibre, pogotovo nije. Idemo preko Venecija mosta zagrljeni, naprijed Ibro i ja, za nama raja. Vidim, Ibro nosi pod miskom stalno neki neseser…. Pitam ga sta je unutra!!!? Otvara mi i pokazuje unutra citav asortiman usnih harmonika. I onda Ibraga izvadi jednu, pa na sred Venecije nam odsvira neki cikaski blues. Show na Veneciji, blues na otvorenoj sceni!!! Kontam, mozda su iz samog Chikaga,…. Trajalo je kratko, ali momenat je nezaboravan. Nekad, kad bio je blues. Rastao sam se tu sa Ibrom i sa rajom, slusajuci kako iz K4 grmi Ceca…ili je bila Stoja!!? Ali, i sad mi dok ovo pisem ta vriska i cika otamo odzvanja, evo ….. Iduce ljeto kontamo blues u Bendzelaju!!! Kontamo neko mjesto gdje ce biti blues. Kontamo mjesto pod suncem, za Ibru. I za sve nas. Evo malo i mene ,naravno ako ne smetam,ali moram Vas obavjestiti gosp. Champara da ja nisam bas neka poetska dusa,pa nisam bas siguran da cu se uklopiti u ovu Temu. Svidja mi se Vasa bezuslovna ljubav prema Banjaluci, nisu krivi Vrbas,Kastel,skolski drug,prijatelj,sto nas tamo nema. Vazno je samo ono sto volimo,a ne sto mrzimo, vazno je ono sto nas cini boljim ljudima,a ne ono sto nas cini zvijerima. Svidja mi se sto ponasate u zivotu,kao velikom schwedskom stolu;uzimate sto Vam se dopada,jer Vas to oplemenjuje,a ono drugo ne zelite ni da vidite. Osim toga zene su nasa savjest i bolje znaju kada treba prestati,iako je to ,za nas muskarce u tom trenutku nepojmljivo. Jes jes pa ni u Porecu nema pripadnica lijepseg pola Svaka cast Zlatki Djulinoj uvijek i na svakom mjestu uz svog Djulu s desna Neke vole vise U Novi nego U BL Sta se tu moze Ima prekrasnih mnogo koji jako dobro kotiraju na Kajaku a u 8 godina neupoznasmo im supruge i djecu zalosno Nema ih niti na slikama??? Konkluzija Druzenja treba organizovati sa cijelom familijom Nek nam se djeca druze A mi muski ako se dogovorimo moze vala i u Cevap. Nemojte hatoriti svako dobro i volim ja vas sviju mnogo. Mozda su bas muskarci ti koji ne zele svoje supruge da vode na takva druzenja... Ispratili smo jos jedno ljeto u Bosni, ….. Otisao sam za vikend dole, po Daria koji je ostao citav mjesec dana u Bosni. Bio je najprije sa Samirom, najboljim mu jaranom iz Bosne, desetak dana u Sarajevu gdje su usput gledali i dvije tekme na Kosevu Sarajevo-Helsinborg i Bosna- Iran , te malo sami, malo sa rodjakom mi obisli, upoznali i pregledali uzduz i poprijeko glavnu i najvecu carsiju u Be-Ha. Par dana je bio sa mnom u Banjaluci, a ostalo vrijeme je uzivao povazdan se kupajuci, pecajuci, rostiljajuci, kampujuci…. Pjescana plaza u Bosanskom Novom sa odlicno improvizovanim i kreativno skontanim suncobranima od trstike. Tu je na toj plazi taj dan na potezu od par stotina metara, sto u vodi, sto na plazi bilo cini mi se hiljadu ljudi!!! A nasred plaze je tendom natkrivena prostrana terasa sa stolovima i dugackim sankom, gdje cijelo vrijeme glasno pichi dobra mjuza. Bilo je taj dan jako vruce, trideset i pet u hladu, ali Una je tu pitoma i mirna, optimalna za kupanje, te poslije onih silnih vrucina u Bosni, ni pretopla, a ni ledena, dakle perfektna. Pred nama cijelo vrijeme prelijep pogled na Unu, na okolna brda i bosanske sume, ugodjaj fantastican,... U kasno popodne tuda naidjose Eso i Budo sa onom dugackom unskom ladjom, sto pokrece svima nam poznati mali, ali cudnovati Tomosov motor…. I eto, bio je to moj najljepsi dan ovoga ljeta u Bosni!!! Dan koji se pamti. Uzgred cu reci nesto sto mozda nije ni vazno, ali je sastavni dio toga dana. Jednog prelijepog dana u Bosni. Ujutro sam naime, otisao do automehanicara Sekija da mi na autu izmijeni ulje, pa onda do starog penzionisanog brice Bekira, da me obrije uvijek mu odem... Izmjena ulja 10 KM, ciferslusa 6 KM i brijanje 4 KM. Servisirao sam dakle auto, farmerke i glavushu za nepunih sat vremena, uz ugodnu pricu... Platio sam im svima duplo, posto ih znam, otprije..... Zadovoljni bili i oni, a i ja. A koliko bi to vremena i para kostalo u Austriji, pojma nemam, a nije ni bitno. Cijene u Bosni, kao ni u samom ovom tekstu, nisu bitne. Htio sam reci nesto drugo. Ja nisam u Austriji nesretan, nisam htio to da kazem. Htio sam samo da kazem koliko sam ja u Bosni sretan. A oko tebe povazdan i posvuda,... E,Gorane,ti kad pises,ja citam i uzdisem. U svakoj tvojoj recenici ima toliko osjecanja,toliko ljubavi,paznje i toliko dobrote. Tesko mi je da povjerujem da medju nama ima jos dusa kao sto je tvoja. Znas,stvar je u tome sto si ti stranac,a ne oni,tako se i osjecas i tako ces se zauvijek osjecati. Tako se svi mi osjecamo,priznajmo! I nije vazno,sta imamo ili nemamo,da li smo zaista sretni zbog licnog zivota,ali smo vjecno nesretni zbog nase BOSNE,nase BANJALUKE,naseg VRBASA,ma sta jos mogu nabrojati!? Mnogi misle da su sretni,zato sto novcano bolje stoje nego ikada prije,sto je potpuno pogresno. Sreca je kad imas ono sto smo mi imali!!! Eh prodje ljeto i onda opet natrag u nase Svedske, Austrije, Danske,Svicarske itd. Ali dobro je i to. Zaradicemo opet para, ceznja ce rasti i kad opet dodjemo u goste u Bosnu ili Banjaluku bicemo sretni jer smo sa svojim ljudima. A tamo odakle dolazimo ostacemo stranci i necemo biti sretni. Tako ce nam se zivot svoditi na tih mjesec dana zivota ljeti. I tu srecu cemo placati i duplo kada budemo pricali sa domacim automehanicarima, bricama i snajdericama. I to je neka vrsta psihijatrijskog kauca. Na sta nam se sveo zivot?